U današnjem svijetu rad se često promatra samo kroz prizmu zarade, statusa i uspjeha.
Rad postaje sredstvo stjecanja, a ne put ostvarivanja čovjeka.
Takav pogled otuđuje čovjeka od samog smisla rada – jer rad nije prije svega novac, nego sadisfakcija, unutarnje zadovoljstvo koje proizlazi iz ljubavi prema onome što činimo.
Čovjek je stvoren na sliku Božju, a Bog je – kako nas uči Sveto Pismo – Bog radnik:
šest je dana stvarao svijet, a sedmoga dana se odmarao.
U Božjem primjeru otkrivamo istinu da rad ima dostojanstvo – on je sudjelovanje u Božjem stvaranju, prilika da ljubav postane konkretna, vidljiva i plodna.
Rad iz ljubavi daje čovjeku snagu, mir i osjećaj ispunjenosti.
On ne iscrpljuje, nego izgrađuje.
Kada čovjek radi ono što voli, tada rad postaje prostor rasta, a ne prisile.
Zato Pontes Salutis želi biti mjesto gdje će rad ponovno dobiti svoje izvorno značenje – mjesto gdje čovjek radi ono što voli, s ljubavlju i sviješću da time sudjeluje u Božjem djelu.
Radno mjesto zauzima trećinu našeg života, možda i više.
Zato ono ne smije biti samo prostor obveza, nego mjesto susreta.
Kada ljudi rade zajedno, planiraju, dijele trud i raduju se zajedničkom uspjehu, tada rad postaje izvor zajedništva i psihološke stabilnosti.
U takvom ozračju čovjek raste ne samo profesionalno, nego i duhovno – jer rad s ljubavlju stvara mir, red i radost.
Rad je ljubav pretvorena u pokret.
Kad je ispunjen smislom, on ne troši čovjeka – nego ga čini potpunim.