John Lewis Partnership u svojim robnim kućama i samoposlugama prodaje vrlo široki raspon proizvoda koji obuhvaća doslovno sve, od dugmadi do namještaja, od olovaka do računala, od hrane do extra small odjeće za nedonoščad. Pa ipak, iako se promet tvrtke u 2022. godini procjenjuje na 3,8 milijardi britanskih funti, ono što ovu tvrtku izdvaja od sličnih u Velikoj Britaniji i svijetu nije samo uspješnost na tržištu, nego prije svega činjenica da je ova tvrtka osnovana zbog koristi svojih zaposlenika, koji se
John Lewis Partnership je treći po veličini lanac robnih kuća i trgovina hranom na britanskom otočju. Tvrtka posjeduje 40 velikih robnih kuća širom Velike Britanije i Republike Irske, a tvrtka je, pored njih, vlasnik i lanaca od 288 trgovina hranom Waitrose.
John Lewis Partnership u svojim robnim kućama i samoposlugama prodaje vrlo široki raspon proizvoda koji obuhvaća doslovno sve, od dugmadi do namještaja, od olovaka do računala, od hrane do extra small odjeće za nedonoščad. Pa ipak, iako se promet tvrtke u 2022. godini procjenjuje na 3,8 milijardi britanskih funti, ono što ovu tvrtku izdvaja od sličnih u Velikoj Britaniji i svijetu nije samo uspješnost na tržištu, nego prije svega činjenica da je ova tvrtka osnovana zbog koristi svojih zaposlenika, koji se u terminologiji poduzeća nazivaju – partneri. Upravo iz tog razloga poduzeće i nosi naziv John Lewis Partnership.
Da bismo razumjeli posebnost poslovnog modela John Lewis Partnership, kao poduzeća vođenog zbog dobro-biti svojih zaposlenika, moramo se nakratko vratiti u viktorijansku eru druge polovice 19. stoljeća. Osnivač tvrtke, po kojem ona i danas nosi ime, bio je John Lewis, trgovac koji je 1846. osnovao trgovinu za prodaju teksti-la i kućnih potrepština u londonskom Oxford Streetu. Poslovna politika Johna Lewisa temeljila se na dvije poslovne strategije, koje se i danas u uvelike ogledaju u politici ovog poduzeća. Prva je bila jamstvo kupcima da će robu uvijek prodavati po najpovoljnijim cijenama. Ova je politika i danas prisutna u poslovanju pa tvrt-ka jamči svakom kupcu koji u roku od 28 dana nakon kupnje nađe isti proizvod kod drugog dobavljača po povoljnijoj cijeni da će mu vratiti razliku u cijeni. Druga poslovna politika Johna Lewisa je bila širenje pa je tako razdoblju do početka Prvog svjetskog rata pokupovao niz malih obiteljskih dućana i trgovačkih poduzeća, ne samo u Londonu, nego i širom Velike Britanije. Tako je početkom 20. stoljeća John Lewis postao jedan od vodećih britanskih trgovaca tekstilom, namještajem, odjećom i kućnim potrepštinama.
Jedno od takvih poduzeća nad kojim je 1906. preuzeo većinski paket dionica bilo je i londonsko trgovačko poduzeće Peter Jones. No trgovine Peter Jones čak 13 godina nakon preuzimanja nisu ostvarivale dobit niti su svojim dioničarima isplaćivale dividende pa John Lewis 1919. u očaju postavlja sina Johna Spedana Lewisa za predsjednika uprave. Upravo je Spedan Lewis ključna osoba za razumijevanje današnje politike poduzeća, vlasničke i upravljačke strukture John Lewis Partner-shipa. Dobivši otvorene ruke za promjene, Spedan Lewis primjećuje da su njegovi radnici nemotivirani te da se interesi zaposlenika i vlasnika razlikuju. Skraćuje radno vrijeme, uvodi isplatu bonusa temeljem uspjeha u prodaji, uvodi trotjedni plaćeni godišnji odmor, pojačava informiranje zaposlenika i potiče njihovo sudjelovanje u upravljanju poduzećem. Spedan Lewis provodi u djelo i svoju revolucionarnu zamisao da dobit poduzeća ne bi trebala pripasti samo dioničarima, nego i zaposlenicima, čijim radom je i ostvarena. Sve ovo je 1920. dovelo do povećanja dobiti trgovina Peter Jones pa Spedan počinje i s prodajom većinskog dijela dionica poduzeća Peter Jones svojim zaposlenicima, koji se od toga trenutka počinju nazivati partnerima.
Kad je 1928. umro John Lewis u 92. godini, Spedan postaje vlasnik cijelog obiteljskog posla pa reforme isprobane na jednom od poduzeća u vlasništvu obitelj počinje širiti na cijelu tvrtku. Uvodi se današnji sustav upravljanja. Vlasnik poduzeća postaje zakladni fond – John Lewis Partnership Trust. Ova je zaklada vlasnik svih dionica, a poduzećem upravlja u najboljem in-teresu svojih zaposlenika, koji se u jeziku John Lewis Partnershipa nazivaju partneri.
Upravo je ovo razlog prigovora koji danas radikalni zagovornici radničkog upravljanja upućuju modelu na kojemu se temelji John Lewis Petrnership. Istina je da tvrtkom ne upravljaju zaposlenici izravno niti upravu zakladnog fonda biraju radnici, stoga John Lewis Par-tnerhip nije radničko poduzeće u užem smislu te riječi. Zaposlenici tek posredno upravljaju poduzećem preko tijela koje se naziva Partnerski savjet. Zaposlenici izrav-no biraju 80% članova Partnerskog savjeta, a njegova je uloga da u suradnji sa zakladnim fondom sudjeluje u donošenju odluka. Pa ipak, smisao zakladnog fonda kao vlasnika poduzeća jest dobrobit zaposlenika. Tako tvrtka cjelokupnu dobit isplaćuje zaposlenicima kao bo-nus koji dobivaju povrh plaća. Poduzeće obilato ulaže u dodatni, neobavezan i vlastiti mirovinski fond iz kojega se zaposlenicima isplaćuje dodatna mirovina koja je često i veća nego ona ostvarena preko obaveznog mi-rovinskog sustava. Zaposlenici koriste i posebno visoke popuste za kupovinu robe i hrane u trgovačkim kućama John Lewis Partnership i supermarketima Waitrose. Značajna ulaganja tvrtke idu i u rekreacijske sadržaje za zaposlenike.
Tako poduzeće raspolaže s dva luksuzna jahting kluba s hotelima u kojima zaposlenici mogu pro-voditi slobodno vrijeme, a obilato se financiraju i ostale slobodne aktivnosti, kao što su pjevački zborovi, sportske aktivnosti i drugo. Na ovaj način John Lewis Pertnership izgleda kao prava radnička utopija, poduzeće kojim gospodari zakladni fond koji svu dobit što je zaposlenici ostvare svojim radom ulaže u povećanje kupovne moći i kvalitete života tih istih zaposlenika tvrtke.
Međutim, da stvari nisu posve ružičaste svjedoče i činje-nice iz stvarnog svijeta tržišta na kojem ovo veliko podu-zeće stvoreno za dobrobit svojih radnika posluje. Iako je poduzeće iz ekonomske krize 2008. izašlo čak i ojačano te po udjelu na britanskom tržištu preteklo dugogodiš-njeg suparnika, trgovački lanac Marx & Spencer, čini se da je povećanje internetske prodaje u zadnjih desetak godina dobrano poljuljalo poslovanje ovog trgovačkog lanca. Promjena kupovnih navika i povećanje obima internetske kupovine, posebno kod mladih, smanjilo je obim kupovine u trgovinama, što je posebno pogodilo John Lewis Partnership, koji je iz godine u godinu ispla-ćivao sve manje i manje bonuse zaposlenicima. Činilo se da John Lewis Partnership ne može više konkurirati Amazonu i drugim online trgovinama.
Konačno su COVID kriza i zatvaranje trgovina u 2020. doveli do toga da poduzeće prvi put nakon 1953. nije isplatilo godišnju dobit partnerima. Poduzeće je prvi put u povijesti najavilo da će razmotriti i svoju politiku zajam-čene najniže cijene – što se za sada još ne odnosi samo na online narudžbe. Za proizvode kupljene u dućanima još vrijedi tradicionalna politika tvrtke. Lanac trgovina hra-nom Waitrose je samo u prvom polugodištu 2020. ostva-rio gubitak od 635 milijuna GBP zbog lockdowna, a tvrtka je bila prisiljena zatvoriti i osam velikih robnih kuća u vla-sništvu lanca John Lewis Partnership. Pa ipak, kao mnogo puta do sada, čini se da je John Lewis Partnership našao način kako savladati prepreke i izazove. Lanac se sve više usmjerava na internetsku prodaju svojih proizvoda. Tako je u 2021. online trgovina povećana za 73% pa sad u ukupnom poslovanju internetska prodaja obuhvaća 60% prometa, za razliku od 40% prije COVID krize. Lanac trgovina hranom Waitrose također bilježi porast dostava, koje sad u prosjeku iznose 170.000 dostava dnevno u us-poredbi sa 60.000 prije COVID pandemije. I upravo kad se činilo da je poduzeće John Lewis Partnership uspješno savladalo sve muke kojima su ga zadnje desetljeće izla-gali nemilosrdna internetska konkurencija i iznenadna COVID pandemija, u 2022. su se našli pred možda i naj-većim izazovima do sada. Bit će zanimljivo vidjeti kako će ovaj dobroćudni britanski trgovački div, osnovan s ciljem ostvarenja dobro-biti za sve svoje zaposlenike, prebroditi trenutačno klimanje svjetske ekonomije i energetike, hiperinflaciju i općenito re-cesiju u koju nas uvlači ekonomski model zasnovan na načelima toliko različitim od onih koje njeguju u John Lewis Partnershipu.
