INTERVJU S IVANOM BOŽIĆEM, UPRAVITELJEM ZADRUGE HUMANA NOVA IZ ČAKOVCA
Socijalna zadruga Humana Nova iz Čakovca društveno je poduzeće koje zapošljava ljude iz marginaliziranih skupina na tržištu rada, kao i ljude s invaliditetom. O principima poslovanja, ali i počecima ove zadruge razgovarali smo s upraviteljem Ivanom Božićem (47), inače iz Murskog Središća
Mnogi u Hrvatskoj imaju percepciju zadruge kao nečeg zastarjelog i prevladanog, dok u razvijenim zemljama EU zadruge cvjetaju i ostvaruju zavidan dio BDP-a. Kako vidite budućnost zadrugarstva u Hrvatskoj?
Teško je reći da je kod nas zadruga poslovni model budućnosti, no da je perspektivni model, to je točno. Ali za to bi se trebao donijeti novi zakon o zadrugama. One predstavljaju model udruživanja koji olakšava poslovanje te poslovni subjekti postaju otporniji i stabilniji u odnosu na vanjske faktore. Potrebno je koristiti zadružne mode-le najrazvijenijih zemalja EU poput Italije, Španjolske, Danske ili Nizozemske, gdje su zadruge jako bitna poluga u razvoju zajednice. U Hrvatskoj su zakonska rješenja limitirajući faktor razvoja zadruga. Tu je također pitanje korištenja neiskorištene državne imovine. Primjer uspješ-nosti talijanskih socijalnih zadruga je put za hrvatsku politiku. Ukratko, EU već ima isprobana rješenja. Pitanje je što Hrvatska čeka. Mi iz Humana Nove radimo s puno organizacija po modelu udruživanja i stvaranja vlastite udruge kao krovne organizacije, tako da planove imamo i radimo na njima.
Koje su zapravo razlike između zadruge i klasične tvrt-ke?
Jedna od bitnih razlika je model zapošljavanja. Kod nas sve poslove rade osobe s invaliditetom, pripadnici nacionalnih manjina, samohrane majke, stariji dugotraj-no nezaposleni ljudi i ljudi bez formalnog obrazovanja. Trenutačno imamo 44 zaposlenika, a 25 ih je s invalidi-tetom koji podrazumijeva različita stanja od slabovid-nosti, intelektualnih poteškoća, gluhonijemih, multiple skleroze, cerebralne paralize i tjelesnog invaliditeta. Vlasnici zadruge su 25 naših radnika i radnica, tri udruge osoba s invaliditetom s područja Međimurske županije i predsjednica skupštine Leonarda Krsnik. Također, za razliku od drugih poduzeća, u našoj zadruzi nema norme. Potom, skupština je izvršno tijelo zadruge i upravljamo demokratski. Dobit ili profit nam je važan, ali ga reinvesti-ramo, ne zadržavamo ga za sebe. Ono što je netipično je rad na motivaciji i povezivanju zaposlenika. Recimo, svaki zadnji petak u mjesecu slavimo rođendane koji su bili tog mjeseca, pa tu bude veselja i zabave. Utorkom pečemo palačinke. Često odlazimo na izlete, pa je bilo ljudi koji su prvi put u životu vidjeli more ili odsjeli u hotelu. Nekima od naših zaposlenika Humana Nova je drugi dom.
Spomenuli ste uspješan talijanski model. Što zadruge predstavljaju u Italiji, Austriji i drugim zemljama Europske unije?
U svijetu je u zadruge uključeno više od milijardu čla-nova, svaki sedmi stanovnik na svijetu je član zadruge, a u zemljama EU svaki peti stanovnik član je zadruge. Ako gledamo zemlje poput Austrije, Italije, Njemačke ili Španjolske, svaki drugi stanovnik je član neke od zadruga, bile one stambene, potrošačke i slično. Dakle, ima smisla. U Hrvatskoj ima oko 20.000 zadrugara i oko 1000 zadru-ga, a član zadruge je svaki dvjestoti stanovnik. Što se tiče udjela zadruga u BDP-u, on je u Italiji oko 14 posto, Španjolskoj oko šest posto, dok je u Hrvatskoj 0,5 posto. Tu se kriju goleme mogućnosti za RH.
U čemu je još razlika između zadrugarskog načina rada i uobičajenog kapitalističkog poimanja poslovanja?
Profit je za nas, kao i za sve tvrtke, jako bitna stavka, no on je važan u istoj mjeri kao i ekološki i društveni učinak. U poslovnom svijetu to se zove model trostruke bilance ili 3 BL. Konkretno, naš se ekološki učinak iskazuje kroz gospodarenje tekstilnim otpadom gdje sve što sakupimo uspijevamo obraditi – ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Društveni pak učinak se očituje kroz investiciju i zapošlja-vanje teško zapošljivih skupina. Dok se u kapitalističkome modelu sve vrti oko profita.
Vratimo se na vas. Kakve ste poslove radili prije Huma-ne Nove?
Završio sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, a paralelno sam kao student zarađivao postavljanjem gips-ploča – fizički posao, ali odlično plaćen. Spominjem to jer je riječ o značajnom iskustvu koje me poslije oblikovalo, kao i činjenica da sam u vojsci bio u informatičkom sektoru Vojne policije, gdje sam unaprijedio znanje u tad pozna-tim računalnim programima, u sklopu Svjetskih vojnih igara u Zagrebu. Uslijedio je pripravnički staž u tekstil-nom poduzeću Modeks u Murskom Središću, gdje sam prošao sve procese. Čovjek treba proći i upoznati se sa svim procesima koji se obavljaju u djelatnosti koju radite kako biste bolje razumjeli i cijenili rad drugih oko sebe. Moja proaktivnost rezultirala je napredovanjem pa sam se bavio poslovima uvoza i izvoza, uvođenjem procesa u proizvodnji, bio sam voditelj automatske obrade poda-taka u informatičkom sektoru i paralelno s tim bavio se i ljudskim resursima. Poduzeće je tad imalo više od 500 zaposlenih. Ondje sam ostao sedam godina i potom sam otišao u manje privatno poduzeće, Angel iz Belice, tako-đer u tekstilnoj industriji, ali domaće proizvodnje, što me osobito intrigiralo. Ubrzo sam postao direktorom.
Ondje ste radili do 2012. godine. Što se promijenilo?Više toga. Već tijekom rada u Angelu sam savjetima oko osnivanja poduzeća, zakonske regulative i dokumentacije aktivno pomagao začetnicima Humane Nove. Te 2012. godine rodilo mi se drugo dijete, moja kći Franka. Htio sam biti doma uz obitelj, ali posao u Angelu mi to nije omogućavao jer sam puno putovao i izbivao. Dao sam ot-kaz kako bih o svemu promislio, dobio vremena za obitelj i sebe, i tu je nekako krenulo. Počeo sam volontirati u Hu-mani Novoj i pomalo se to pretvorilo u stalni angažman.
Ulazeći u Humanu Novu, jeste li bili svjesni u što se upuštate?
U to vrijeme nikako mi nije bilo jasno kako takav poslovni subjekt može opstati i funkcionirati. Nisam do kraja razumio pojmove zadruge, udruge, djelatnosti koje i kako ih obavljaju. Trebalo je vremena da sve stavim na pravo mjesto. Također, tad smo bili pred ulaskom u EU i projekti poput Europskog socijalnog fonda su nam postali dostu-pni, a Humana Nova je bila jedan od glavnih kandidata za ta sredstva. No tad to nisam ni približno razumio. S druge strane, funkcioniranje u poduzeću je bilo dosta ležerno zbog strukture ljudi koji tamo rade. Slažem se da im je trebala prilagodba radnog mjesta bez stresa, ali sve skupa to je trebalo biti isplativo. Morali smo proizvesti, prodati i naplatiti rad jer nije bilo nikakvih drugih izvora sredstava.
Kako ste stekli znanje o zadrugarstvu kao poslovnom modelu?
Prijavio sam se na studijsko putovanje na kojem sam učio o društvenom poduzetništvu. Posjetio sam Bari u Italiji i vidio prekrasne primjere kako to funkcionira, od proizvodnje hrane, etičke banke, centra za ponovnu uporabu rabljenih predmeta, i to me jako motiviralo. Zaključio sam da i kod nas stvari mogu tako funkcionirati i tako smo krenuli. S kolegama iz udruge ACT, koja je glavni osnivač Humane Nove, napisali smo prvi projekt i uputili ga na Poduzetnički impuls, prošli smo i dobili 330.000 kuna, koje smo investirali u deset spremnika za tekstil, kupili nekoliko šivaćih mašina te reorganizirali rad i tvrtku. Bio sam na više studijskih putovanja koja sam mahom sam plaćao i učio sam od drugih. Sve mi je to pomoglo da složimo sliku onoga čime se danas bavimo. Trebalo nam je sedam godina da izbrusimo pravi model.
Koja je točno vaša uloga u zadruzi?
Ja sam upravitelj zadruge, bavim se razvojem i uprav-ljanjem te kontrolom poduzeća i svih procesa. Osobno, zadruga je vrlo važan dio mog života, no moram reći da bez podrške supruge Ines te sina Koka (14) i kćeri Franke (10) ne bih ostvario sve što jesam.
Koji su konkretni poslovi kojima se bavi Humana Nova?Mi smo se okrenuli sustavnom skupljanju odjeće i drugih oblika tekstila. Sortiramo ga na upotrebljivi i neupotre-bljivi. Onaj koji se može koristiti plasiramo u našu trgovi-nu i prodajemo po cijeni od 40 kuna za kilogram odjeće, a dio ide u donacije građanima iz centara za socijalnu skrb, Crvenog križa ili drugih udruga. Od neupotrebljivog tek-stila, a to je gotovo 90 posto ukupne količine, izdvajamo pamuk. To su obično ručnici, plahte ili majice, i to onda režemo u industrijske krpe koje plasiramo drvnoj i metaloprerađi-vačkoj industriji.
One rade s uljima i lakovima, a te krpe odlične su za upijanje ili čišćenje površina. Prije nas to se uvozilo iz Mađarske ili Slovačke, plaćali smo za uvoz tuđeg otpada u kojem je uvijek bilo blizu 20 po-sto poliestera koji je neupotrebljiv.
No imate i vlastiti asortiman proizvoda?
Dio doniranog tekstila koristimo u našoj šivaonici kao osnovu izrade novih proizvoda poput papuča, raznih torbi, pregača i drugih predmeta. Imamo i šivaonicu, gdje smo stavili fokus na izradu platnenih torbi isključivo od Čateksova materijala, koji je lokalni proizvođač. Za Elfs radimo serijsku proizvodnju njihovih trenirki, a stalno radimo na razvoju novih proizvoda. Uz to, počeli smo raditi i zastave, pa jednostavnija radna odijela bez džepova i zimske kape, pamučne majice, hoodice, duxeve, plišane prsluke – sve od ekološki pri-hvatljivih materijala. Preostali donirani tekstil šaljemo u Regeneraciju Zabok, koja proizvodi filc i vraća ga nama na pakiranje te potom svakog petka šaljemo po jedan šleper filca u centre Bauhaus po Europi.
Koliko tona tekstila dobijete u donacijama?
Lani smo skupili 640 tona, a sljedeće godine planiramo više od 1000 tona. Ukupno smo u zadnjih 10 godina skupili više od 3000 tona.
Kakav je točno vaš model poslovanja?
Business to business, idemo prema poduzećima, gdje imamo više od 120 poslovnih partnera ili kupaca koji dolaze iz bankarskog, informatičkog i drugih sektora. Iako smo socijalna zadruga, tržište i poslovni partneri su ti koji omogućuju da idemo naprijed. Nije ih malo i respektabilna su imena, a bili su uz nas i na samom početku poslovanja, i to nikad ne zaboravljamo. Pri-mjerice, Elfs i Sobočan su tvrtke koje su nam na počet-ku posudile novac da preživimo, dok nam je poduzeće Tehnix dalo podršku i povezalo nas s komunalnim poduzećima te su svi naši kontejneri njihove proizvod-nje, a danas su svi oni naši značajni kupci.
Vi ste zapravo i profitno i neprofitno poduzeće u isti mah?
Upravo tako, naša zadruga je registrirana na Trgovač-kom sudu i u svojim pravilima prihvaća pravila igre trgovačkih društava. Što znači da ako se maknemo od pojma zadruge, mi smo poduzeće kao svako drugo. S druge strane, upisani smo u registar neprofitnih orga-nizacija, gdje smo uspjeli dokazati da sav svoj profit na kraju godine, nakon što platimo porez, po čemu smo jedini takvi u Europi, vraćamo u zadrugu i reinvestira-mo u nova radna mjesta, opremu ili znanje.
Vaš su rad prepoznali i izvan granica Hrvatske, zar ne?
Da, dobili smo brojna priznanja i nagrade. Imajte na umu da se vani sektorski bave određenom problematikom pa je tako gospodarenje otpadom rezervirano za marginalizirane skupine – izbjeglice, bivše ovisnike/zatvorenike itd., a ljudi s invaliditetom su unutar usta-nova s prilagođenim programima i slično, dakle nema miješanja. Mi smo na otvorenom tržištu rada objedinili sve skupine teško zapošljivih. Imamo priznanje za naj-bolji model za gospodarenje tekstilnim otpadom, pri-znanje da je naš model poslovanja i integracije među 15 najboljih primjera u Europi, dobio sam nagradu za najboljeg menadžera. Zadnju u nizu nagrada dodijelio nam je EASPD, europska krovna organizacija za ljude s invaliditetom, koja nam je ovog mjeseca uručila na-gradu za 2022. godinu u kategoriji zapošljavanja ljudi s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.
Za kraj, recite nam nešto o planovima?
Uskoro počinjemo s provedbom norveškog projekta u suradnji s tvrtkom Dok-Ing kroz obradu tekstila, uklju-čujući i mokri tekstil, te obuće i tekstilne prašine koja se dobiva proizvodnjom filca. Sve to možemo reciklira-ti i pretvoriti u sekundarni plin. Širimo poslovanje kroz gospodarenje tekstilnim otpadom paralelno uz radnu integraciju po ostatku Hrvatske pa uz sjeverozapadnu Hrvatsku i podružnicu u Dugoj Resi planiramo još podružnica. Također, sa segmenta tekstila proširujemo se na igračke, bicikle, namještaj i druge predmete. U konačnici planiramo stvoriti centar za radnu integraci-ju gdje želimo ljude bez radnih navika koji su tek izašli iz sustava ili imaju teškoće osposobiti za tržište rada u njima prilagođenim uvjetima.
